štitnjača

Što je štitnjača?

Štitnjača je žlijezda koja je smještena u donjoj polovici vrata sprijeda, leptirastog izgleda, građena od dva režnja koja su međusobno spojena središnjim užim dijelom (istmus).  Stvara i izlučuje hormone tiroksin (T4) i trijodtironin (T3) u krv, a njezinim radom u fiziološkim okolnostima upravljaju hipotalamus i hipofiza.

Hipofiza upravlja radom štitnjače pomoću tireostimulirajućeg hormona (TSH). Hormoni štitnjače utječu na sve stanice u organizmu odnosno utječu na različite organe i organske sustave.

Za stvaranje hormona štitnjače potreban je jod, a hormoni štitnjače, među ostalim, sudjeluju u razvoju i radu središnjeg živčanog sustava, regulaciji tjelesne temperature, aktivnosti centra za disanje, kontroli potrošnje energije i kisika, utječu na kontraktilnost srčanog mišića i brzinu rada srca, pregradnju kosti te homeostazu šećera i masnoća u krvi.

TSH potiče stvaranje hormona štitnjače, ali i rast štitnjače, što može dovesti do povećanja štitnjače tj. gušavosti.

Uzroci manjka i viška hormona štitnjače

Hipotireoza označava smanjeno stvaranje, izlučivanje i djelovanje hormona štitnjače.

Česti uzroci hipotireoze u kliničkoj praksi su kronična autoimuna upala štitnjače (Hashimotov tireoiditis) koja nastaje zbog poremećaja imunološkog sustava u genetski predisponirane osobe, zatim operacija štitnjače, prethodna primjena radioaktivnog joda ali i i primjena nekih lijekova.

Javlja se u svim dobnim skupinama, a osobito je česta iznad 65.g. života kada je prisutna u oko 10 % žena te u oko 6 % muškaraca.

Obrnuto, hipertireoza označava pojačano stvaranje, izlučivanje i djelovanje hormona štitnjače, a njezini najčešći uzroci su autoimuna bolest štitnjače (Basedowljeva ili Gravesova bolest, rijetko Hashimotov tireoiditis), toksična multinodozna struma i toksični adenom.

Iako se javlja u svim dobnim skupinama najčešće ju viđamo u žena u dobi od 20. do 50. godine života.

Postoje i različita stanja u kojima je u krvi povećana razina hormona štitnjače, ali u kojima mehanizam njihovog povećanja nije pojačano stvaranje hormona štitnjače što je važno razlikovati zbog drugačijeg načina liječenja (npr. tihi tireoiditis, postpartalni tireoiditis, subakutni granulomatozni tireoditis).

Što ako imam čvor u štitnjači?

Čvorovi u štitnjači prisutni su u 50 do 60 % ljudi, a oko 5 % čvorova u štitnjači je zloćudno. Najčešće ne daju simptome već se obično slučajno otkriju prilikom kliničkog pregleda vrata, ultrazvučnim pregledom štitnjače u okviru sistematskih pregleda ili nekom drugom slikovnom metodom.

Veći čvorovi mogu izazivati pritisak ili povremenu bol u vratu, dojam “knedle” u vratu, otežano gutanje ili disanje te promuklost.

Kad se dijagnosticira čvor u štitnjači najvažnije je isključiti malignitet, a u tom smislu važnu ulogu imaju ultrazvučna obilježja čvora i rezultati citološke punkcije, a za postavljanje definitivne dijagnoze zlatni standard je patohistološka dijagnostika.

Scintigrafski “hladni” čvorovi su zloćudni u oko 5 % slučajeva, a “topli” u manje od 1 % slučajeva. Većinu čvorova u štitnjači je dovoljno pratiti ultrazvučnim pregledima.

Preko 90 % svih karcinoma štitnjače čine dobro diferencirani karcinomi (papilarni i folikularni) s dobrom životnom prognozom pri čemu većina bolesnika preživi duže od 30 godina; ostatak čine medularni i anaplastički karcinomi štitnjače.

Najčešći simptomi bolesti štitnjače

Simptomi hipotireoze i hipertireoze su često nespecifični te vrlo šaroliki.

Osobe s hipotireozom često osjećaju kroničan umor, suhoću kože, slabu koncentraciju i promjene raspoloženja, imaju zatvor, bolove u mišićima, slabo podnose hladnoću, povećava im se tjelesna masa (uglavnom zbog zadržavanja tekućine), a u žena može doći i do poremećaja menstrualnog ciklusa.

Osobe s hipertireozom najčešće navode osjećaj “vrućine i treperenja” u organizmu, pojačano znojenje, razdražljivost, ubrzan i/ili nepravilan rad srca, imaju učestalije mekše stolice te gube na tjelesnoj masi. U oko trećine osoba s Gravesovom hipertireozom nalazimo oftalmopatiju, najčešće blago izraženu.

Veći čvorovi u štitnjači mogu izazivati pritisak ili povremenu bol ili “knedlu” u vratu, otežano gutanje ili disanje te promuklost.

Postavljanje dijagnoze bolesti štitnjače

U dijagnostici bolesti štitnjače važna je anamneza i klinički pregled, a od pretraga koriste se: TSH, ukupni i slobodni tiroksin (T4 i fT4), ukupni i slobodni trijodtironin (T3 i fT3), autoantitijela protiv tiroidne peroksidaze (anti-TPO) i protiv tireoglobulina (anti-TG), određivanje antitijela na TSH receptor (rijetko), ultrazvuk štitnjače te, ovisno o prisutnoj patologiji, eventualna citološka punkcija i scintigrafija štitnjače.

Probir za bolesti štitnjače

Hrvatsko društvo za štitnjaču preporuča probir poremećaja funkcije štitnjače u svih trudnica na početku trudnoće i u žena starijih od 50 godina, ukoliko traže liječničku pomoć.

Liječenje bolesti štitnjače

Cilj liječenja hipotireoze je nestanak simptoma i normalizacija nalaza TSH.

Provodi se nadomjesnom terapijom tj. nadoknadom hormona koji nedostaje. Na našem tržištu dostupan je sintetski hormon levotiroksin koji se uzima u obliku tableta, natašte, najmanje 30 minuta prije obroka ili uzimanja dr.lijekova, pri čemu se doza individualno određuje.

Nakon uvođenja levotiroksina u terapiju prva kontrola TSH se uobičajno radi nakon 6 do 8 tjedana, a nakon normalizacije nalaza svakih 6 do 12 mjeseci.

U mlađih osoba preporučljivo je održavati TSH u donjoj polovici referentnog intervala, a u starijih osoba u gornjoj polovici referentnog intervala.

Oprez je potreban u starijih osoba, osobito ukoliko od ranije boluju od koronarne bolesti srca u kojih se liječenje levotiroksinom započinje s najmanjom dozom, a koja se postupno povećava dok se ne postigne ciljna vrijednost TSH.

Ciljna vrijednost TSH u trudnica u prvom tromjesečju trudnoće je do 2,5 mIU/L, a u drugom i trećem tromjesečju do 3 mIU/L. Prognoza bolesti je odlična ukoliko se terapija levotiroksinom uzima redovito u odgovarajućoj dozi, a liječenje najčešće traje doživotno.

Supklinička hipotireoza je stanje u kojemu je povišena vrijednost TSH u krvi, dok je vrijednost hormona štitnjače uredna. Stanje je najčešće bez simptoma, javlja se u 10-20% odrasle populacije, češće u žena i starijih osoba.

O potrebi liječenja subkliničke hipotireoze još uvijek nema suglasja; preporučuje se liječenje kada je TSH veći od 10 mIU/L, a ako je vrijednost TSH između 4 i 10 mIU/L odluka se donosi individualno uzimajući u obzir i druge faktore (npr. postojanje guše, pozitivna anti-TPO, komorbidna stanja, dob, spol i dr.).

Hipertireoza se u početku obično liječi lijekovima koji koče stvaranje hormona štitnjače (tireostatici), a primjenjuju se i lijekovi koji usporavaju rad srca (beta blokatori).

Ovisno o uzroku hipertireoze liječenje tireostaticima različito dugo traje, potrebne su učestale kontrole, a u nekim slučajevima potrebno je uputiti pacijenta na druge oblike liječenja (operacija ili radioaktivni jod).

Dr. Kristijan Peroš

Sumnjate na bolesti štitnjače?

Naručite se na pregled.

KONTAKTIRAJTE NAS