Dijabetes Tip 1

Šećerna bolest tip I je autoimuna bolest. Organizam počinje stvarati antitijela na vlastitu gušteraču što rezultira njenim uništenjem te nemogućnošću da izlučuje inzulin. Inzulin je hormon koji pomaže tijelu da koristi glukozu kao energiju, a također omogućuje stvaranje zaliha glukoze u stanicama za kasniju upotrebu. Kako u tipu I šećerne bolesti inzulina ima neznatno ili u potpunosti nedostaje, taj tip šećerne bolesti se još naziva i inzulin ovisna šećerna bolest te zahtjeva liječenje inzulinom za razliku od šećerne bolesti tipa II. Obično nastaje u mlađih osoba sa genetskom predispozicijom, najčešće nakon djelovanja nekih virusa koji potaknu autoimuni proces. U obitelji može biti oboljelih od dijabetesa no javlja se i u osoba koje nemaju oboljelih u obitelji.

Dijabetes tip 1 se najčešće javlja naglo, često je zbog prisutne infekcije praćena povišenom temperaturom, pojačanim osjećajem žeđi, učestalim mokrenjem, slabošću, umorom. Zbog potpunog nedostatka inzulina može se javiti i ketoacidoza, odnosno “zakiseljavanje krvi”, te se često javlja i ubrzano disanje uz zadah po acetonu, mučnina, povraćanja, bolovi u trbuhu – zbog tih simptoma često se posumnja na neku akutnu bolest probavnog sustava. Dakle, za razliku od dijabetesa tipa II koji nastaje neprimjetno, početak dijabetesa tipa I je buran i praćen visokim vrijednostima glukoze u krvi.

Simptomi su izraženi i javljaju se naglo:

Proces razaranja gušterače traje mjesecima, čak i godinama, a simptomi se javljaju obično kad je uništeno više od 90% beta stanica gušterače. Liječenje uključuje osnovne principe liječenja šećerne bolesti, odnosno provođenje dijetalnih uputa, tjelovježbe i samokontrole te liječenje inzulinom po principu bazal bolus terapije. To liječenje imitira rad gušterače i uključuje primanje tzv. dugodjelujućeg inzulina koji održava razinu glikemije između obroka u normalnim vrijednostima, te tzv. kratkodjelujućeg inzulina koji se primjenjuje prije obroka i koji sprečava porast glikemije uzrokovan uzimanjem hrane. Primjenjuje se u 4-5 dnevnih doza inzulina, a moguća je i primjena pomoću inzulinske pumpe.

Osim šećerne bolesti tip I postoji i autoimuni tip šećerne bolesti sa sporijim razvojem koji zbog toga nalikuje na tip II šećerne bolesti (LADA – latent autoimune desease in adults). Kod tog tipa šećerne bolesti organizam također stvara autoantitijela na gušteraču, no količina antitijela je manja i zato za uništenje gušterače treba dulje vremena. U tog tipa dijabetesa se još odvija izlučivanje inzulina, no u manjim količinama i s tendencijom pada s trajanjem bolesti. U liječenju je također potrebno primijeniti inzulin kao i u tipu I šećerne bolesti.

Prof.dr.sc. Nikica Car