Što je inzulinska rezistencija?
Inzulin je hormon kojeg luče beta stanice gušterače. Kad se razina glukoze nakon obroka povisi, gušterača u krv izlujučuje inzulin, a on omogućuje da glukoza uđe u stanicu gdje se koristi za stvaranje energije ili se skladišti.
Inzulinska rezistencija je stanje u kojem mišići, masno tkivo, jetra ne odgovaraju adekvatno na inzulin i zbog toga ne mogu apsorbirati glukozu iz krvi u dovoljnoj mjeri.
Kao posljedica toga razina glukoze u krvi raste te su potrebne više razine inzulina da bi omogućile glukozi ulazak u stanice.
Zato možemo reći da je inzulinska rezistencija karakterizirana povišenim vrijednostima inzulina u krvi uz istovremeno normalne ili povišene vrijednosti glukoze u krvi.
U početku gušterača luči veću količinu inzulina da bi nadvladala neosjetljivost stanica i održala normalne vrijednosti glikemije u krvi.
S vremenom se gušerača „iscrpi“, više nije sposobna lučiti veće količine inzulina i kao posljedica toga dolazi do porasta glikemije u krvi, odnosno do predijabetesa te s vremenom i dijabetesa.
Koji su uzroci inzulinske rezistencije?
U prvom redu prekomjerna tjelesna težina, osobito prekomjerno nakupljanje masnog tkiva u području struka. Nakupljanje masnog tkiva u području struka nazivamo abdominalna ili centralna pretilost.
Naime, zna se da trbušno masno tkivo izlučuje različite hormone i druge supstance koje mogu prouzročiti značajne zdravstvene probleme kao što su povišen krvni tlak, poremećaj u metabolizmu masnoća i glukoze te kardiovaskularne bolesti.
Drugi važni uzrok je nedovoljna tjelesna aktivnost. Naime, mišićne stanice su najveći potrošači glukoze. Tijekom tjelesna aktivnosti troše svoje zalihe glukoze te uzimaju novu glukozu iz krvi i tako smanjuju razinu glikemije u krvi.
Također tijekom tjelovježbe mišićne stanice postaju osjetljivije na djelovanje inzulina, dakle smanjuje se inzulinska rezistencija.
Zamijećeno je da osobe s premećajem spavanja, osobito ako se radi o povremenom prestanku disanja tijekom sna (tzv. apneja u spavanju) imaju povećan rizik za nastanak pretilosti, inzulinske rezistencije i šećerne bolesti.
Pušenje cigareta je također jedan od faktora koje povećavaju inzulinsku rezistenciju.
Što je predijabetes?
Predijabetes je stanje u kojem se javljaju povišene vrijednosti glikemije u krvi, ali se još ne radi o šećernoj bolesti.
Tu ubrajamo oštećenje glikemije natašte (odnosno povišene vrijednosti glikemije uočene su samo natašte) i oštećenu toleranciju glukoze (tu se radi o povišenim vrijednostima i tijekom dana), no te vrijednosti su još uvijek niže od onih koje se javljaju u šećernoj bolesti.
Zašto je važno što ranije utvrditi inzulinsku rezistenciju odnosno predijabetes?
To su stanja koja predstavljaju povećan rizik za razvoj šećerne bolesti kao i kardiovaskularnih bolesti, odnosno srčanog i moždanog udara.
Studije su pokazale da većina osoba s predijabetesom kroz 10 godina razvije šećernu bolest ukoliko ne promijene način života.
Predijabetes je važno utvrditi na vrijeme jer se promjenom načina života te prema potrebi uvođenjem lijekova može spriječiti odnosno odgoditi nastanak šećerne bolesti i kardiovaskularnih bolesti.
Koji su simptomi inzulinske rezistencije i predijabetesa?
Nažalost, osobe s tim poremećajima najčešće nemaju nikakve simptome.
Osobe s teškom inzulinskom rezistencijom mogu imati promene na koži, tamne kožne promjene najčešće na leđima i vratu koje se nazivaju acanthosis nigricans.
Kome je potrebno raditi pretrage da bi se utvrdilo postojanje inzulinske rezistencije odnosno predijabetesa?
- Svakako svim pretilim osobama, osobito onim s centralni tipom pretilosti te osobama koje su fizički neaktivne
- Osobe koje u obitelji imaju nekog člana sa šećernom bolešću su također pod većim rizikom
- Osobama s povišenim krvnim tlakom ili onima koji imaju uredne vrijednosti krvnog tlaka ali uzimaju lijekove za snižavanje krvnog tlaka
- Osobama s povišenim vrijednostima triglicerida, a sniženim vrijednostima „dobrog“ HDL kolesterola
- Osobama koje već boluju od kardiovaskularnih bolesti
Prof.dr.sc. Nikica Car